Petak. Zadnji čas. Odjeljenska zajednica. No, ovaj put sve je drugačije. Ne razgovaramo o disciplini, nema tužakanja, čak ni problema. Ovaj put, moji dragi „šestaši“ su počeli da vade diplome, pehare, ručne radove, prelijepa umjetnička djela.
I sama sam bila iznenađena i zadivljena svim tim potencijalom koji leži u njima, a i oni nisu krili oduševljenje jedni za druge. Počeli su isticati lijepe strane jedni drugih. „Znate, nastavnice, on vam prelijepo pjeva“. „Nastavnice, on puno zna o životinjama“.
Ahmed se potrudio i napravio izvrstan kolač. Već ranije nam je spominjao kako voli kuhati, a sada smo to i vidjeli iz prve ruke. Svi smo uzeli recept. Amar nam se taj čas nije mogao pridružiti. Bio je bolestan. Ipak, poslao nam je svoju prezentaciju o svemiru. Amar voli svemir i zna jako puno o njemu. Pogledali smo s punom pažnjom njegovu prezentaciju. Bili smo oduševljeni. Neki su rekli da bih je trebala poslati i nastavniku Dževadu da Amar dobije 5. Aiša je donijela svoj ručni rad i pokazala nam kako je ovladala vještinom pletenja. Bilo je tu još puno razgovora o učeničkim postignućima kada je riječ o sportu, muzici, umjetnosti. Gledali smo medalje, pehare, likovne radove i bili sretni jedni zbog drugih.
Ni sama ne znam kad je čas završio. Činilo se da još puno toga ima što bismo mogli saznati jedni o drugima. Na licima svih nas bili su osmjesi. To nam je trebalo, da jedni drugima budemo potpora, vjetar u leđa. Moje srce je bilo ispunjeno.